Sve novosti Stručni tekstovi

Digitalna evidencija zaštite od požara u praksi: rezultati naše studije na 48 objekata

6 min čitanja

Za 12 meseci primene eZOP-a ažurnost evidencije porasla je sa 62% na 99,4%, broj sredstava sa prekoračenim rokom smanjen je za tri četvrtine, a ulaganje se u proseku vratilo za manje od devet meseci.

Propisi u oblasti zaštite od požara precizno određuju šta mora da se pregleda, u kom roku i ko to radi. Problem je u praksi: podaci se vode u papirnim kartonima, registratorima, tabelama i zapisnicima servisera. Takva evidencija ne upozorava na istek roka, ne čuva pouzdano istoriju sredstva i ne daje celovit uvid u stanje sistema. Posledica nije samo administrativni teret, već i veća verovatnoća da aparat u trenutku požara ne bude ispravan.

Zato smo sproveli studiju koja meri šta se zaista menja kada se evidencija opreme i instalacija za zaštitu od požara prebaci u eZOP.

Zašto papirna evidencija ne radi

Zakon o zaštiti od požara obavezuje subjekte da instalacije za gašenje i dojavu požara redovno kontroliše ovlašćeno pravno lice (po pravilu na šest meseci), da vode evidencije i da ih predoče inspekciji. Kazne za pravna lica kreću se od 300.000 do 3.000.000 dinara, a neuredna dokumentacija može da postane i osnov za osporavanje naknade iz osiguranja.

U praksi, podaci o jednom aparatu žive na tri mesta: na nalepnici, u zapisniku servisera i u tabeli lica zaduženog za zaštitu od požara (LZZP). Veze među njima nema, pa sve zavisi od pažnje jednog čoveka. Pre uvođenja sistema zabeležili smo:

  • 7,9% sredstava čija se evidentirana lokacija ne poklapa sa stvarnom;
  • 214 slučajeva u kojima zapisnik o kontroli nije mogao da se pronađe (a nema zapisnika, nema ni kontrole);
  • 18,4% sredstava sa prekoračenim rokom kontrole ili servisa;
  • nepoznat trošak održavanja po sredstvu;
  • znanje o stanju sistema koncentrisano u jednoj osobi;
  • kod firmi sa više lokacija, rukovodstvo bez objedinjenog pregleda.

Šta eZOP menja

U eZOP-u osnovna jedinica nije dokument, već sredstvo. Svaki aparat, hidrant, centrala dojave ili svetiljka panik rasvete dobija barkod, jedinstveni identifikator i sopstvenu istoriju. Pošto rok pripada sredstvu, sistem sam računa sledeću kontrolu i šalje upozorenja 60, 30 i 7 dana pre isteka. Nedostaci se beleže sa fotografijom, rokom i odgovornim licem i prate do zatvaranja. Paket dokumentacije za inspekciju generiše se automatski, a svaka izmena ostaje zabeležena sa imenom korisnika i vremenom. Mobilna aplikacija radi i bez signala, u halama, podrumima i skladištima.

Kako smo merili

Pratili smo 48 objekata iz pet sektora (industrija, maloprodaja, logistika, poslovne zgrade i javni objekti) sa ukupno 20.002 jedinice opreme. Najviše je aparata za gašenje požara (59%), a zatim slede panik rasveta, hidranti, elektro i gromobranske instalacije i stabilni sistemi za dojavu i gašenje. Isti objekti praćeni su 12 meseci pre i 12 meseci posle uvođenja eZOP-a, kroz osam pokazatelja.

Ključni rezultati

Svih osam pokazatelja se poboljšalo:

  • Ažurnost evidencije: 62,0% → 99,4%
  • Sredstva sa prekoračenim rokom: 18,4% → 4,3% (−76,6%)
  • Ispravnost opreme pri kontroli: 91,2% → 97,8%
  • Odziv servisera na prijavljeni nedostatak: 9,6 → 3,1 dan (−67,7%)
  • Priprema za inspekciju: 31,5 → 15,4 sati po objektu (-51,1%)
  • Administrativni posao LZZP-a: 34,0 → 12,6 sati mesečno (−62,9%)
  • Tačnost lokacije opreme: 92,1% → 99,4%
  • Godišnji trošak održavanja po sredstvu: 2.480 → 2.115 dinara (−14,7%)
  • Ažurnost najbrže raste u prva tri meseca, kada popis otkrije opremu koja nije bila evidentirana ili je bila pogrešno locirana. Od devetog meseca drži se iznad 97% bez vanrednih napora.

Ušteđeno vreme dolazi od traženja zapisnika, prepisivanja i ručnih izveštaja, poslova koji su praktično nestali. Vreme za obilazak objekta i rad sa zaposlenima, deo posla koji direktno smanjuje rizik, poraslo je za 3,8 sati mesečno. Ušteda je najveća u maloprodajnim lancima (31,2 sata mesečno), a najmanja u poslovnim zgradama (15,3 sata).

Isplativost

Računali smo konzervativno: samo ušteda radnog vremena, manje vanrednih intervencija i racionalnija nabavka i punjenje. Izbegnute kazne i šteta od požara, koje predstavljaju najveću potencijalnu korist, nisu uračunate.

Za prosečan objekat neto korist iznosi oko 31.000 dinara mesečno, a ulaganje se vraća za 8,6 meseci (od 6,1 do 11,4 meseca). Što je sistem složeniji, povrat je brži.

Od reaktivnog ka prediktivnom održavanju

Posle godinu dana baza je sadržala više od 41.000 radnji nad opremom, a iz njih su se izdvojili obrasci koji važe u svim sektorima:

  • aparati u vlažnim zonama i zonama sa temperaturnim oscilacijama (kotlarnice, perionice, rampe) imaju 2,3 puta češći pad pritiska;
  • aparati na putanjama viljuškara višestruko se češće oštećuju ili pomeraju;
  • sredstvo sa ranijim nedostatkom ima 1,8 puta veću šansu da se nedostatak ponovi;
  • tamo gde servis kasni duže od sedam dana, ispravnost opreme je sistematski niža.
  • Zato intervali provere mogu da se pooštre tamo gde je rizik povišen, uz propisani minimum svuda ostalo.

Broj evidentiranih nedostataka porastao je sa 3.146 na 4.912, ali to nije pogoršanje: sistem sada beleži ono što je ranije prolazilo neprimećeno. Važnije je da je udeo nedostataka neotklonjenih duže od 30 dana pao sa 41,2% na 6,8%, a udeo onih nastalih samo zbog isteklog roka sa 38,4% na 9,2%.

Na matrici rizika sa sedam tipičnih scenarija (aparat van roka u trenutku požara, hidrantska mreža bez pritiska, neispravna panik rasveta, nedostupna dokumentacija na inspekciji i drugi), zbirni indeks izloženosti pao je sa 99 na 41 bod (-58,6%). Softver ne može da spreči kvar, ali značajno smanjuje verovatnoću da kvar ostane neprimećen do trenutka kada je uređaj potreban.

Tri primera iz prakse

Proizvodni pogon prehrambene industrije (1.180 sredstava). Popis je otkrio 74 neevidentirana aparata i 38 na pogrešnim lokacijama. Prekoračeni rokovi pali su sa 23,4% na 3,1%, a priprema za inspekciju sa 42 na 16 sati. U kotlarnici, gde su podaci pokazali češći pad pritiska, interval provere skraćen je na tri meseca i zamenjeno je šest neodgovarajućih aparata. Povrat: 7,2 meseca.

Logistički centar (46.000 m², 940 sredstava). Servis je ranije izlazio za 11,2 dana, a uz radne naloge i automatsko obaveštavanje za 2,8 dana. Troškovi vanrednih intervencija pali su za 31%. Odziv se skratio čim je postao merljiv, i pre bilo kakvih ugovornih mera. Povrat: 9,4 meseca.

Maloprodajni lanac (6 lokacija, 2.410 sredstava). Svaka prodavnica je vodila svoju evidenciju, a izveštaj za lanac pravio se nedeljama. Ažurnost je porasla sa 55% na 99,1%, centrala štedi 31,2 sata mesečno, a svaka lokacija dokumentaciju za inspekciju sprema za 24 sata. Povrat: 6,1 mesec, najkraći u uzorku.

Preporuke

Za kompanije:

Uvesti digitalnu evidenciju kao standard, bez obzira na kategoriju ugroženosti objekta. Pre početka rada popisati i barkodom označiti svako sredstvo. To je najvažniji faktor uspeha: objekti koji su posvetili dovoljno vremena popisu stigli su do cilja u proseku dva meseca ranije.

Internim aktom odrediti ko i u kom roku reaguje na automatska upozorenja. Ugovorom obavezati servisera da nalaz unese u sistem u roku od 48 sati. Mesečno pratiti pet pokazatelja: ažurnost evidencije (≥ 99%), prekoračeni rokovi (≤ 2%), nedostaci stariji od 30 dana (0), odziv servisera (≤ 5 dana) i spremnost za inspekciju (≤ 24 sata).

Kod više lokacija uvesti objedinjen pregled kao osnov za budžet održavanja. Za regulatorna tela: priznati digitalnu evidenciju sa zabeleženom istorijom izmena kao ravnopravan oblik vođenja propisanih evidencija, standardizovati elektronski zapisnik o kontroli, podsticati digitalizaciju kod objekata prve i druge kategorije ugroženosti i formirati nacionalnu bazu anonimizovanih podataka o kvarovima.

Šta dalje

Studija je ukazala i na pravce razvoja eZOP-a: IoT senzore za stalno praćenje pritiska u aparatima i hidrantskoj mreži, rangiranje sredstava po verovatnoći otkaza, proveru da li je sredstvo na svom mestu između dve kontrole, standardizovan izvoz dokumentacije za inspekciju, povezivanje sa CMMS/BMS sistemima, praćenje obuka zaposlenih i poređenje sa prosekom sektora.

Zaključak

Prelazak sa papira na digitalnu evidenciju nije samo modernizacija administracije. Evidencija prestaje da bude naknadni zapis o obavljenom poslu i postaje mehanizam koji sam pokreće posao pre isteka roka. Ispunjavanje obaveza više ne zavisi od toga da li će se neko setiti na vreme.

Napomena: Rezultati su zasnovani na podacima iz pilot-implementacija i referentnim vrednostima iz prakse ovlašćenih servisera i biće dodatno potvrđeni na proširenom uzorku.

Sve novosti